Ljudska je duša
Slična vodi;
S neba silazi,
K nebu se penje,
I opet dolje
Na zemlju mora
U vječnoj mijeni.
Teče s visoke,
Strme hridi
Čisti mlaz;
Tad pršti ljupko
U oblačnom valu
Spram glatke stijene
I, lako dočekan,
Prozračan, struji
Tiho šumoreći
U daljinu.
Strše li grebeni
U susret slapu,
Pjeni se srdito
S kama na kam
U ponor.
U plitku koritu
Šulja se travnjakom
A u mirnu jezeru
Pasu svoj lik
Sva zvijezđa.
Vjetar je ljupki
Ljubavnik vala;
Vjetar s dna miješa
Zapjenjene vale.
Dušo čovječja,
Kako si slična vodi!
Sudbo čovječja,
Kako si slična vjetru!
0 comments:
Objavi komentar