Pjev duhova nad vodama

21:54:00 0 comments

Ljudska je duša
Slična vodi;
S neba silazi,
K nebu se penje,
I opet dolje
Na zemlju mora
U vječnoj mijeni.

Teče s visoke,
Strme hridi
Čisti mlaz;
Tad pršti ljupko
U oblačnom valu
Spram glatke stijene
I, lako dočekan,
Prozračan, struji
Tiho šumoreći
U daljinu.
Strše li grebeni
U susret slapu,
Pjeni se srdito
S kama na kam
U ponor.

U plitku koritu
Šulja se travnjakom
A u mirnu jezeru
Pasu svoj lik
Sva zvijezđa.

Vjetar je ljupki
Ljubavnik vala;
Vjetar s dna miješa
Zapjenjene vale.

Dušo čovječja,
Kako si slična vodi!
Sudbo čovječja,
Kako si slična vjetru!


Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar