I.
Po kakvim oštrim prođoh stazama,
pokakvoj tuzi vlažnih humova,
u zanosima, u ekstazama?
Ja pamtim prašni očaj drumova
i vrtoglavih cesta ludilo,
i usred vira ponoć umova.
I lutanje je već utrudilo
krvave noge i žulj brzih stopala.
Nostalgiju je tek probudilo,
i gora me je želja spopala:
za nekim rujnim Barcelonama,
za kojim pandža grud je kopala,
za maslinama našim, za Salonama,
večernjim zlatom blagih Zdravomarija,
za blagom mira, sjetom i madonama,
i čistim srebrom naših rodnih arija.
II.
Al preko magle ranih stanica,
i žuta dima u kavanama,
ko obećana neka danica,
i melem duge našim ranama,
zjene se krijese neke ljubavi
sa nepoznatim svojim manama,
sa svojim cvijetom plavim, ubavim,
sa svojim bolom punim mirisa
(da bude lijekom kužnih, gubavih).
- Predivne boje šarnog irisa,
vi arabeske moje dragane,
prepune vi ste miomirisa,
i neke tajne, mile, lagane.
U vašim nježnim polusjenama
ja čitam mliječne slovke slagane:
Blagoslovljena među ženama.
Kiot
Književni jug, 1919.
Tin Ujević
0 comments:
Objavi komentar