Prošla je berba, milo moje srce,
I nema na trsju grozdova.
Na lozama se lišće trese kao ruke staraca.
Boje se u zemlju vraćaju.
Boje se tope, i nestaju.
Nema više radosnog zalaženja sunca
Za plave planine.
Nema zlatnoga neba.
Jesen je kolibu sagradila u bregovima našim.
Srebrno grlo tvoje
Neće odzvanjati više zelenim dolinama
Niti će oči tvoje gledati blistavilo boja
Na nebu i na zemlji.
Jesen je pokopala svijetle boje:
Vinogradi i šume plaču
U tamnomu lišću.
0 comments:
Objavi komentar