Dok sam premišljao u muku
Dok sam premišljao u muku
i obraćao se svojim pjesmama i dugo zadržavao u razmišljanju,
iskrsnu preda mnom utvara s licem punim nepovjerenja,
silna po ljepoti, starosti i moći,
genij pjesnika starih zemalja
i upravi k meni oči poput plamena
i ukaza prstom na mnoge besmrtne pjesme
i reče glasom prijetnje: "Šta ti pjevaš?
Ne znaš li da neumrli bardi imaju samo jedan predmet?
A taj je rat, usud bitaka,
kovačnica savršenih vojnika?"
Odgovorih: "Tako budi.
I ja, ohola sjeno, također pjevam rat, i to dugotrajniji i silniji nego ijedan,
vođen u mojoj pjesmi, s promjenljivom srećom: s bijegom, jurišom, uzmakom, odgađanom i nestalnom pobjedom,
(ipak mislim izvjesnom ili gotovo izvjesnom na kraju), poprište svijeta,
na život i smrt, za tijelo i vječitu dušu;
gle! i ja sam došao da pjevam pjesmu bitaka,
ja prije svega sokolim hrabre vojnike!"
(Preveo: Tin Ujević)
Vinko Kalinić
Urednik„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević
0 comments:
Objavi komentar