Taj topot i taj dim što dolazi sve bliže
ući će u tvoj vrt, rastaviti usnula vrata.
Sama si u kući. Što ćes mu reći djevojko
nepoznatom čovjeku koji želi umrijeti
na tvojim nagim rukama, što ćes mu reći?
Sama si u praznoj napuštenoj kući
koju grli paprat. Nebo s tvog prozora
jednako je uvijek, blago i daleko.
Cestama umorni konjanici idu.
A netko želi da umre na tvojim tihim rukama
koje nitko nije uspavao u ponoćima.
Netko žudi noćas da ogrli, umirući,
tvoj tanki struk i netaknutu kosu.
Pogledaj na cestu, pogledaj niz vodu,
niz široku večer;
netko je kradom sa obale zvao.
Spusti niz ramena pletenice. Potrči
otkrivena srca; ne boj se sto drhtiš.
Potrči, potrči! Ne pitaj tko jeca,
ni tko u mraku prati tvoje korake.
Vec su grobari odnijeli iz razvaljene kuće
svetlucave koralje i zlatne kanarince.
Priče su se u tišinu razišle.
Ne plači: to je ljubav. Kreni kroz bespuće.
Umjesto naušnica nosit ćes uteg bola,
djevojko, ako si život izabrala!
0 comments:
Objavi komentar