Toše Proeski: Igra bez granica

03:41:00 0 comments

 


Da se bar mogu probuditi

u svijetu ljubavi

bez starih dugova i ovih nakaza

što su me stalno pratile

da te bar mogu poljubiti

bez loših sjećanja

na hladna proljeća

bez slike stradanja

što se baš na nas zalijepe


Jer moj je život

igra bez granica

umorna priča, trganje stranica

na kojim ništa ne piše


Jer moj je život

vječito padanje

kad zbrojim poraze

ništa ne ostane

samo još vučem navike

i sve na tome ostane


Da te bar mogu probuditi

kavu ti skuhati u krevet donijeti

pa te poljubiti

al toga nema i ne postoji


Da se bar mogu zaljubiti

u malu seljanku na nekom proplanku

gore u svemiru

tako da dolje ne vidim


Jer moj je život...




Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar