Gase lampu i njezino bijelo sjenilo
zatreperi na trenutak prije nego se rastopi
kao tableta u čaši mraka. Zatim uzdizanje.
Hotelski zidovi rastu u mrak nebesa.
Jenjali su pokreti ljubav i oni spavaju
ali njihove se najtajnovitije misli sastaju
kao da se dvije boje sastanu i upiju jedna u drugu
na mokrom papiru đačke slikarije.
Mračno je i tiho. Ali grad se primaknuo bliže
u noći. Ugaslih prozora. Došle su kuće.
U nagruvanoj tišini stoje vrlo blizu,
gomila ljudi bezizraznih lica.
Tomas Tranströmer
0 comments:
Objavi komentar