Programska pjesma

11:43:00 0 comments



Ljetnog jutra duboko u kanjonu u brdima Santa Monike
Čitao sam u postelji brkate hrvatske pjesnike
Dok su kroz prozor dopirale zvukove partije tenisa
S kućnog igrališta natkrita granama golemih eukaliptusa

koliko sam mogao razabrati igralo se u parovima
S jedne strane domaćica i njezin ljubavnik
S druge strane starija kći sa svojim ondašnjim zaručnikom
Svako toliko čuo se domaćin kako broji poene i sudi

Kad mi je mlađa kći donijela doručak u sobu
Bosa i obučena u kratku kućnu haljinu kao robinja na slici
Ja odložih knjigu i rekoh joj u nevezanu razgovoru
Da više volim njoj nego čitavoj poeziji, tenisu
Deutschsprachi i grudobolnoj srpskoj lingvistici

Vidite, stavio sam na kocku da me izbace iz kuće
Ali ona se, ne shvativši ništa bitno složila sa mnom

VAni je u jutarnjem suncu netko dobivao partiju
Čuo se smijeh domćinov sadistički glas: Fourty Love
U istom času ona je zagrisla u jastuk kako bi zatomila krik
Dok sam ja stajao nad njom kao pravi grčki bog, mlad i zdrav
Ali budući da ja nisam Ivan Slamning, I couldn´t take it

I ja svrših.

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar