Prikazani su postovi s oznakom Tomas Tranströmer. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Tomas Tranströmer. Prikaži sve postove



Gase lampu i njezino bijelo sjenilo
zatreperi na trenutak prije nego se rastopi
kao tableta u čaši mraka. Zatim uzdizanje.
Hotelski zidovi rastu  u mrak nebesa.

Jenjali su pokreti ljubav i oni spavaju
ali njihove se najtajnovitije misli sastaju
kao da se dvije boje sastanu i upiju jedna u drugu
na mokrom papiru đačke slikarije.

Mračno je i tiho. Ali grad se primaknuo bliže
u noći. Ugaslih prozora. Došle su kuće.
U nagruvanoj tišini stoje vrlo blizu,
gomila ljudi bezizraznih lica.

Tomas Tranströmer


Punim imenom Tomas Gösta Tranströmer (rođen 15. travnja 1931. u Stockholmu, Švedska), švedski je pisac, pjesnik i prevoditelj, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2011. godine.

Tomas Tranströmer je svoje srednje obrazovanje stekao u gimnaziji Södra Latin u Stockholmu, a potom je 1956. diplomirao psihologiju na Sveučilištu u Stockholmu. Pored književnog rada, radio je dugo godina kao psiholog u zatvorima s mladim prestupnicima, mentalnim bolesnicima i ovisnicima o drogi. Prestao se baviti ovim poslom nakon što je preživio moždani udar 1990.

Pisati je počeo s 13 godina, a prvu zbirku pjesama 17 dikter (17 pjesama) objavio je 1954. godine. Robin Fulton je preveo na engleski sva njegova djela i objavio ih 1997. u Velikoj Britaniji pod zajedničkim imenom New Collected Poems (Nova zbirka pjesama). Fultonova zbirka bila je proširena novim pjesmama i ponovno je bila objavljena u SAD 2006. godine pod imenom The Great Enigma: New Collected Poems (Velika enigma: Nova zbirka pjesama). Tranströmer je također napisao i autobiografiju, Minnena ser mig (Sjećanja me promatraju), objavljenu 1993.

Tijekom sedamdesetih godina drugi pjesnici su ga kritizirali zbog toga što njegova djela nisu bila politički angažirana. Tranströmerova poezija njeguje i dalje razvija pjesnički jezik modernizma i ekspresionizma/nadrealizma 20. stoljeća. U svojim djelima opisuje jednostavne slike iz svakodnevnog života i pejzaže, kao i mističan pogled na univerzalne aspekte ljudskog uma.



U lipanjsko jutro, još uvijek rano za buđenje
ali i kasno da se ponovo prilegne.

Moram izaći u zelen, zagušenu
sjećanjima što prate me pogledima.

Ona se ne vide, u okoliš sasvim
utopljena,svršeni kameleoni.

Toliko su blizu da ih čujem kako dišu
premda je poj ptica zaglušujući.

Tomas Tranströmer