U lipanjsko jutro, još uvijek rano za buđenje
ali i kasno da se ponovo prilegne.
Moram izaći u zelen, zagušenu
sjećanjima što prate me pogledima.
Ona se ne vide, u okoliš sasvim
utopljena,svršeni kameleoni.
Toliko su blizu da ih čujem kako dišu
premda je poj ptica zaglušujući.
Tomas Tranströmer
0 comments:
Objavi komentar