Mogla bih naslijepo narisati put do tvoje kuće. Uzeti svoje posebne bojice i nacrtati si osmijeh na licu. Utopit ću se u tvom glasu i crtati dugu na plafonu još uvijek u nadi da ću samo jednim prolaskom ispod nje postati muškarac. Muškarac bez srca i bez mogućnosti da ikada padnem.
vrijeme je za kajanje, a ja bih još spavala. najlakše je lebdjeti snom i potpuno zaboraviti na stvarnost. laž je postala najbolji prijatelj. pusti me da sama trčim u mraku neobazirući se na tvoje korake koji me slijede i zatim nestaju iza sljedećeg ugla.
Bila sam slijepac. Najveći slijepac u gradu. I svi su me pratili. Mislili su da ću im pokazati put do tvoga srca, ali ja sam šutjela kao zaklana i promatrala ih s gađenjem. Hoćeš li znati igrati se s mojom laži? Ne, ti nećeš ni primijetiti. Vjerovat ćeš mi i gutati svaku moju riječ, gotovo s požudom. Zbilja ćeš mi vjerovati!
nema više vremena. čak ni za kajanje! urličem sama u ulici i pojavljuju se suze – one dugo očekivane. nema te, zbilja te nema. otišao si bez riječi. nisam ti bila važna. mogao si me izbrisati iz uma jer me u srcu nisi ni imao.
Kad bi more bilo ti, ono bi presušilo jer ne bi imalo riječi da se opiše. Onda bih došla ja i nanovo te isplakala.
0 comments:
Objavi komentar