Trenutak ničega

04:23:00 0 comments



Olovna težina svemira nadvila se nad moju malu, tako jadnu glavu. Samo je pitanje trenutka kad će je spljoštiti. Komadi svježeg ružičastog mesa razletjet će se posvuda. Ti - vuk sa samo jednim licem, pojest ćeš ih do posljednjeg komada.
 
Bespotrebno sporo povlačenje po ulici. Rečenice bez glagola.
 
[Oprosti mi što odlazim, ja nikada ne ostajem.]

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar