(po škotskoj narodnoj baladi)
Sam šetajuć jednog dana
Čuh razgovor dva gavrana
Jedan drugom grakćuć reče
„Kako ćemo provest večer?“
„Hajd’mo gdje je meza prava
Gdje je meso a ne trava
Gdje ubojna trešti glazba
Gdje ne treba naobrazba
Gdje pjevaljka sise klati
Rakija se, ljuta, zlati
Gdje se samo onaj kudi
Tko ne pije i ne ludi!
„Kljun svoj zalud ti ne tupi
Izlasci su danas skupi.
U privatne restorane
ne leti se, Gavro, s grane!“
„Ajmo ondak ko i nekat
Kakvog mrtvog popričekat
Oprimo se sjetnom gladu
Krvlju zalijmo baladu“.
„Znam mehanu Zadnja pumpa
Gdje se ije, pije trunpa
Dok zorica ne zarudi
Tu je vazdak dobrik ljudi.
Tu čakije i makljaže
Ko argument zadnji važe
A u mrak kad ko zašija
Ne traži ga ni milicija.
Na rebra mu tanka lezi
od slezene kreni, mezi
Ne ispuštaj iz svog kljuna
Ni bokunić od bokuna.
Otvori mu teške vjeđe
Pokljucaj mu oči smeđe
U kosi mu friz pokvari
O nju kandže, kljun otari
Razderi mu cijelo tijelo
Daj utrobu na vidjelo
Nek groznika bude priča
Od našega teferiča“.
0 comments:
Objavi komentar