Ja prolazim, on stoji
Kroz izlog gleda strogo
Ko da prosuđuje da li sam od njega
Kupio sve što sam mogao
Ne četrdeset, osamdeset -
Da živim godina tristo
Vjerovao sam kod Joza će
Sve uvijek biti isto
Ali rafovi su sad jednolični
Ko vidik s kraja svijeta
Ničega nema osim octa
I sjemena suncokreta
- Služite se – glas zvuči bodro
Kao da nisu ostale samo trice
- Sad je prilika da se načini rezerva
Octa i hrane za ptice.
Ovom sam ulicom hrlio ko klinac
Vidjeti što u butizi ima novo
Stiskao pedinarku s partizanom
Čokoladice s nogometašima kupovao
Sjećam se redova za kruh
- Majci dinar i po kvasa –
I skupih staklenih frnja, i prvih
Očala za sunce od pleksiglasa
Marija je čekala sapun
Sustanar – kremen za ronson
sestra nylon hulahopke
I kanu za kosu
A jedanput godišnje
Dok bura more šara
Stari bi rekao: „Dani, skini s čavla
Jedan od onih bakalara“
Moje su liste sve kraće
Dugovi rastu u njegovoj knjizi
Ne znam kako, ali sav naš ćar
Ostavili smo kod Joza u butizi
Podrhtavala igla vage
- Kompas kraj magnetskih stijena –
Od martadele masni prsti
Sira ima... čeka se cijena
Pomoćnice su slabo računale
Radile za honorar tanak
Vraćale se umorne s bolovanja
Rukavom čistile banak
Silazila je olovka iza uha
Da zbroji moje račune
- Kad ne piše po papiru masnom
Naprosto joj se u vrh pljune –
- Mati blažena kako krade -
Čuo sam susjedu reći;
- Ko bi pomislio! – druga će
- Tako zlatan, slatkorječiv...
- Štoćete, živjet se mora...
- Žali se Bogu ocu...
- Dobro je, dok ne tuku – namignuo bi Boris
Noseći pažljivo svoju bocu
Prolaze godine; u našoj kući
Sve kapi, sve se klimata
Sve iskrzano, sve žuto
Ko stari mac karata
Moje su liste sve kraće
Dugovi rastu u njegovoj knjizi
Nekako neprimjetno sve što ućarismo
Rasplinulo se kod Joza u butizi
- Dobro je i to što osta -
Ko dužnik gledam nice
- Dajte mi bocu octa.
I hranu za ptice
I odlazim. On stoji
- Sad već spomenička poza -
Sve što smo stekli za života
Ostavili smo u butizi kod Joza.
0 comments:
Objavi komentar