Rodih se jednog dana
dok je Bog bio bolestan.
Svi znaju da živim,
da sam opak; i ne znaju
o prosincu onoga siječnja.
Jer se rodih jednog dana
dok je Bog bio bolestan.
Postoji šupljina
u mojem metafizičkom držanju
koju nitko ne smije opipati:
samostan tišine
koji je govorio u plameni cvijet.
Rodih se jednog dana
dok je Bog bio bolestan.
Brate, slušaj, slušaj...
Dobro. I da ne pođem
a da ne ponesem prosince,
da ne ostavim siječnje.
Jer se rodih jednog dana
dok je Bog bio bolestan.
Svi znaju da živim,
da žvačem... I ne znaju
zašto su u mojemu stihu cvrkutali,
mračna tuga odra,
izlizani vjetrovi
rasukani sa Sfinge
zapitkivačice Pustinje.
Svi znaju... I ne znaju
da je svjetlo sušičavo
a Sjena ugojena...
I ne znaju da Tajna spaja...
da je ona glazbeno i tužno
dosađivanje koje na daljinu odaje
južni korak granicâ Granicâ.
Rodih se jednog dana
dok je Bog bio bolestan,
teško.
Cesar Vallejo
0 comments:
Objavi komentar