Smrću mojom umro je i moj svijet
U prazne oči
Mrak se
Pradavni
Naseli
Smrću mojom umro je i moj svijet
Ali svijet svijeta
Neće da se
Raseli
Sada kroz sudbinske tišine
Bijeli trak sjećanja
Probija oklop
Tmine
Kroz čuno oko tog prozora
Rodi se neko novo
Duboko
Oko
Pa vidim na svom obzorju
Kako se iz ničeg
Podiže opet
Zora
Eno žuto podne od svog srca zrije
Eno veče truda
Na trudna
Ramena
Mojom smrću umro je i moj svijet
Ali on neće da stane
Zbog zaustavljenih
Mojih
Ruku
I kamen sam kao da nije
Od kamena
Pod nebom veoma visokim
Pod nebom plavim
I mekim kao svila
Opet se stanak
U Podvisokim Sastao
A ja bez jedinih ruku
A ja bez roka
A ja bez oka
A ja bez
Krila
Pa opet mi se nasred tog bola
Bijela vila snila
Pa opet se
Želja
Vrela
Opet se ko ljuta guja
Pod grlo
Savila
Mojom smrću umro je i moj svijet
Ali ni srce smrti
Nije prazno
Ni jalovo
Žitka kad požute kad sazru žita
Zažele da ih žanju
Žene
Za hrabrene bojne
Za hrabre vojne
Za mlade
Ženike
I za žedne pute
Jer pravo od travničke Lašve Pa preko Rame i Neretve
Do travunjske Lastve
Lete te laste
Na Lastovo
Plavo
Samo ptice kamne ove ptice amo
Sve kroz puzavice
Čuvaju vječno
Čuvaju
Vjerno
Toplinu rukavice
Od mahovine
Smrću mojom umro je i moj svijet
Al cvijetja svijeta
Svugdje i sad
Ima
Na krilima dima
Na kolima
Sunca
Kroz sunčana bilja
I klija i
Cvjeta
Među obalama negdje
Otančale vode šume
Moleći za kišu
Negdje kroz listja sna
Snene se šume
U kolu
Njišu
Kroz šum kasne mjesečine
Opet sad nekog
U nedohod
Vode
Još sužnji u tankoj nadi dišu
Dok hladna rosa
Na bose im
Noge
Pada
Tražeći trkom sebe u svom gradu
Nekto je opet ostao
Bez svog jedinog
Grada
Mrtav sam
Mrtav
Ali sa smrću mojom
Nije umro
I
Svijet
Opet se u nekim očima
Svjetlost
Zanavjek
Gasi
U nekim mekim
Tek počinju
Da plamte
Snovi
Pa preko visokih brana
Preko zabrana
Preko
Grobnog
Kamena
Preko kostiju što sve jače
Svijetle
U tami
Gorom i dolom
Kićeni
Svatovi
0 comments:
Objavi komentar