ali kamen jadna nisam
Oprostite zato slovu
koja će se skameniti:
Ljuto hrastu zgromovljenom
uzeše mu zelen grane
Skršiše mu vite ruke
kojim se gorju dizo
Na putima nebosklonu
sa govorom nadonosnim
Kojim je ka zvijezdama
svoju vjeru govorio
Uzeše mu obje ruke
ostaviše grane dvije
Grdne rane neprebolne
jednoj boli inokosnoj
Sve mrtvace sahraniše
a on osta tavnu vranu
šta će majka samohrana
na svijetu bešćutnome?
Šutjela bih kao kamen
ali kamen jadna nisam
Neka barem ovo slovo
hudu povijest okameni!
0 comments:
Objavi komentar