Gwendolyn Brooks provela je veći dio života u Chicagu, gdje je diplomirala književnost te radila kao sveučilišna profesorica.
Prvu zbirku pjesama Ulica u Bakrogradu (A Street in Bronzeville) objavila je 1945. godine. U njoj najavljuje svoje životno književno zanimanje – angažman na suzbijanju rasne diskriminacije bez militantnih usklika tipičnih za mlađe generacije crnačkih pisaca.
Bakrograd (Bronzeville) - kako ona naziva crnački geto - pozadina je na kojoj pjesnikinja slika žive, jednostavne, nesentimentalne portrete: dobru Moud i "pokvarenu" Sadie koja je "rodila dvije bebe / pod svojim djevojačkim imenom", svećenika koji vjeruje da je bogu pusto i samotno zato što ima vlast, debelu prostitutku u susjedstvu. Ona pjeva o američkim crncima u potrazi za srećom i ljudskim dostojanstvom nukajući svoje sunarodnjake na razvijanje osjećaja vlastitog identiteta, kulture, vrijednosti i društvenog senzibiliteta u smislu osjećaja pripadnosti suvremenoj američkoj civilizaciji.
I u svojim kasnijim pjesmama Gwendolyn će pisati pjesme slične tematike, uvijek ljudski i rasno angažirana. Pisat će o, možda nehotičnoj, mržnji bijele majke za crnu služavku koja zna voljeti njeno dijete i, kao u dugoj i vrlo potresnoj pjesmi Prijatelji sirotinje (The Lovers of the Poor), o nesposobnosti bijelih žena iz dobrotvornog društva da prihvate crni geto: njegov smrad, otežale dronjke, živu prljavštinu na podovima, isušenu i skorenu hranu na tanjurima.
Brooksova piše i o ženama, usmjerujući kasnije svoje pjesništvo k feminističkom pokretu crnkinja. Prema njenim poimanjima, žene se razlikuju od muškaraca po onomu što osjećaju i misle, te prema načinu na koji promatraju svijet. Osim ženskoga senzibiliteta, njeno je djelo važno i kao govor autorice zauzeete za promicanje vrijednosti demokracije, kao i borbene aktivistkinje u traženju jednakih ljudskih prava za sve ljude.
Stilski, Gwendolyn Brooks je kontrolirana pjesnikinja koja vodi računa o metru i rimi, ali povremeno piše kolokvijalno ili u žargonu.
Godine 1950. godine postala je prva crnkinja koja je dobila Pulitzerovu nagradu. Dobila ju je za svoju drugu zbirku pjesama Annie Allen. Nakon smrti Carla Sandburga izabrali su je i za Pjesnika laureata države Illinois.
Umrla je u Chicagu 2000. godine.
0 comments:
Objavi komentar