Već tolike godine sunce me grijalo
te mislim da je utroba moja zrela
i trebaš sići, Gospode, da me iščupaš
svojim beskrajnim i golim rukama.
Pun sam i pozlaćen za tvoj san,
kroza nj ću ploviti poput mjeseca
koji će ići sjajući nečujno,
ta voćna zvijezda nad tvojom čistom noći.
Jedan će oblak naići i možda izbrisati
moju svjetlost za žive, a s kišom,
tvojim slatkim sokom, točit će ti
sok moga bića, kao neka glazba.
Tada ću biti mrtav i predan
ponovno zemlji grobova.
Ali, besmrtna krv, moja crvena utroba
iznova će paliti tvoju buduću svjetlost.
0 comments:
Objavi komentar