Kad me gledaš,
kad uza me,
bez pokreta, sjedeći,
blago se nagibaš -
kada pružaš svoje dvije ruke,
tako umilna,
jer želiš, jer bi eto
htjela dotaći,
da, moje lice.
Tvoje dvije ruke, kao iz sna,
koje me kao neka sjena dosežu.
Gledam ti lice.
Dah nježnosti izbija iz tebe
poput svjetlosti
u crtama tvog lica.
Kako lijepo izgledaš!
Izgledaš više djetinjasta.
I gledaš me.
I smiješiš mi se.
Što li tražiš kada me,
pružajući ruke,
nijema, dotičeš?
Osjećam žar sjene, dima
što živahan stiže.
Kakva ljepota, dušo moja!
Nastamba, u zanosu,
mirna počiva.
Ti šutiš
a ja osjećam svoje lice,
zbunjeno, blago,
među tvojim prstima.
Nešto moliš. Pretvaraš se
u djevojčicu koja moli.
Nešto tražiš.
Prelama se neki glas
koji ne postoji
i koji nešto ište.
Zakašnjela ljubav.
Ljubav u prstima
koja kuca bez
buke i bez glasa.
A ja te gledam u oči,
gledam i čujem te.
Čujem dušu posve tihu,
djetinjastu, koja pjeva
slušana.
Ljubav kao cjelov.
Ljubav u prstima
koju slušam
zatvoren
u tvoje ruke.
0 comments:
Objavi komentar