Kakav to blagi fluid, grob i čedo
mrazeva gordih, hladnoću razbija
nad mirnom ravni i bujicom šija
noseći svjetlost, topeć nebo vedro?
Kakav orkestar vode nijemo stenje
pod zrakom, koji kipi i razlijeva
obilje pjene šuštave što pjeva:
čisti dijalog, svjetlost i znamenje?
Noć uzvišena svoju krošnju širi
(dična li stabla!) u nebo visoko,
njen rast i grane u tišinu rone.
A mladi lahor neba strasno piri
i njenu slavu grli na široko,
a u visini zvijezde jekom zvone.
0 comments:
Objavi komentar