Što je u tom što negdje u kraju
Dalekom, s morskoga bijela žala,
Na suncu, mokrim bokom, iz vala
što nalijeće, obluci sjaju?
Taj morski kraj – nisam li ja to
Zamislio po nečijoj volji:
Jesenji vjetar i miris soli,
I bijelo šumno galeba jato?
Tih neiskaznih toliko ima,
Suvišnih svijetu čuvstvā i snova,
Duša iz slatkih zna ih bolova –
I što su? Čiji zov je u njima?
(1895)
Ivan Bunjin
0 comments:
Objavi komentar