Na toj visini

23:47:00 0 comments

Ivan Bunjin, spomen-ploča, Rue Jacques Offenbach, Pariz


Na toj visini, na snježnoj čistini,
Urezah čelik - nožem tekst soneta.
Idu dni. I sad, tako mi se čini,
Moj trag samotni čuva se sred smeta.

Na toj visini, s nebom tako sinjim,
Gdje od svjetlosti zimske bivam sretan,
Gledaše samo sunce vrh stileta
Na smaragd-santi što reže stih fini.

I veselo je misliti: poeta
Shvatit će mene. Nikad u dolini,
Gdje pozdravlja ga rulja, nek ne cvjeta!

Na toj visini, s nebom tako sinjim,
Urezah, u čas podnevni, soneta
Tekst tek za onog tko je na vršini.

(1901)

Ivan Bunjin

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar