Jorge Carrera Andrade (Quito, Ekvador, 18. rujna 1903. - 07. studenoga 1978.) ekvadorski je pjesnik, književnik, povjesničar i diplomat. Rođen je u gradu Quito, u Ekvadoru 1902. Umro je 1978. Uz Jorga Luisa Borgesa, Pabla Nerudu, Octavia Paza i Cesara Valleja smatra se jednim od najvažnijih pjesnika Latinske Amerike dvadesetog stoljeća.
Vječiti putnik, kozmopolit, vrstan poznavatelj ne samo pejzaža Amerike, Evrope i Azije već i njihovih civilizacija, Andrade je u svojim pjesmama napravio svojevrstan "registar svijeta". Nastojao je promatrati svijet u svoj njegovoj sveobuhvatnosti, očitati sve njegove materijalne, kao i duhovne vrijednosti. U svojoj poeziji, uz pomoć blistavih metafora zasnovanih na nadrealističkom iskustvu, znao je ogoliti pejzaže i ljude, predmete i situacije, osjećaje i razmišljanja. S jedne strane priroda, s druge čovjek, odvojen od nje i okovan društvenim normama, dvije su velike teme njegovog pjesništva.
Isključivo je lirski pjesnik, bez obzira na to što je sklon tome da se ozbiljno zamisli o suštinskim, metafizičkim pitanjima čovjekove egzistencije na zemlji. Traga za mjestom koje čoveku pripada u kompliciranoj ravnoteži svemira i vjeruje da se ono nalazi u okrilju prirode od koje otrgnut, a kojoj ipak neopozivo pripada.
U jednoj svojoj pjesmi kaže: "Ja sam čovjek, mineral i biljka u isto vrijeme... / reljef planete, riba zraka / zemaljsko biće jednom rječju." To zemaljsko biće je obilježeno znakom prolaznosti, dok sve oko njega, i drvo, i rijeka, i prostor, i nebo, i zora, i kapi vode, traje i obnavlja se. A pjesnik želi proniknuti u tajnu vječnosti: "Vječnosti, tvoji znakovi me okružuju / ali ja sam privremen: / običan Prolaznik na planeti."
 |
| Jorge Carrera Andrade i Nicanor Parra |
Taj osjećaj nesigurnosti, uzaludnosti i praznine kod suvremenog čovjeka, Andrade je nastojao olakšati uz pomoć poezije, za koju je vjerovao da postoji prvenstveno zato da bi čovjeku "pomogla da upozna sebe".
0 comments:
Objavi komentar