Kad se onaj posao u ime časti
osjedjelih i osljepljelih naroda,
opet obavi, ti ćeš biti nadničar
i poslužit ćeš našim granicama,
jer znaš kako ih krvlju ograditi.
Tvoje ime baca sjenu na knjige
i njegov uzlet
navodi lovorov list da raste.
Evo kako mi to razumijemo: nikome ne prinosi žrtve
do sebi i Boga ne prizivaj. (Zar je on ikada
htio dio tvog plijena? Zar je ikada
bio pristalica tvojih nadanja?)
Jedno bi trebalo znati:
tek kada više ne budeš pokušavao,
kao i mnogi prij tebe, bodežom
dijeliti nejdeljivo nebo,
lovor će olistati.
Tek kada strašnom sumnjom
izbaciš iz sedla svoju sreću i sam
na njega sjedneš, obećat ću ti pobjedu!
Jer nisi je zadobio onda
kada te tvoja sreća pobjedila;
iako su se zastave neprijatelja spustile,
iako ti je pripalo oružje
i plodovi vrtova
koje je neko drugi obrađivao.
Ingeborg Bachmann
0 comments:
Objavi komentar