Znam sasvim dobro, zvijezde gledajući,
Do njih da je, mogu u pakao ući,
Al ravnodušnosti najmanje se treba –
Ljudske il zvjerinje – bojat ispod neba.
Kako bi nam bilo da njin plamen krije
Strast za nas koju nitko kadar nije
Uzvratit? Jednake ljubavi a tko li
Nema, nego sam onaj koji više voli.
Iako sam štovatelj (tako mislim barem).
Zvijezda koje ni za što ne mare,
Ne mogu reći sada, dok se pale,
Da su mi strašno cio dan manjkale.
Bude li nestanak il smrt svih zvijezda
Naučiću da u prazni gledam bezdan
I mrak mu totalni slutim uzvišenim
Mada to uzet vremena će meni.
Wystan Hugh Auden
0 comments:
Objavi komentar