Ona popusti bez prigovora,
Ona šutke u cjelov unire.
Kako dubok je taman jaz mora,
Kako obrisi oblaka mire!
Ona ni jednom ne reče:"Nemoj"
Ona ne čeka riječ obećanja.
Kako magli se k noći nijemoj,
Kako miriše svježi dah sanja!
Ona bijaše spremna da gubi,
Ona ne zna za osvetene more.
Kako basnen sjaj sazviježđa rubi,
Kako zvijezde besmrtno govore!
Konstantin Dimitrijevič Balmont
0 comments:
Objavi komentar