Ubrat ću za tebe
Posljednju ružu iz vrta,
Bijelu ružu što cvjeta
U prvim maglama.
Lakome pčele posjećivale ju
Sve do jučer,
Ali još je tako slatka
Da pred njom zadrhtiš.
To je portret tebe negdje u tridesetoj,
Pomalo zaboravne, kakva ćeš ti tada biti.
Attilio Bertolucci
0 comments:
Objavi komentar