Na svog druga ljut bjeh, smjesta
Bijes iskalih - ljutnje nesta.
Na dušmana ljut bjeh, reći
Ne htjeh to - gnjev posta veći.
Zalijevah ga ja u zloći
Suzom danju i po noći
I sunčah na smijehu svom,
Mameći ga mišlju zlom.
Jabuku on u svom granju
Rodi, rastuć' noću, danju;
Dušman vidje gdje sred hvoja
Blista, znajuć' da je moja.
Drznu mi se u vrt doći,
Ušulja se usred noći:
Ujutro ga u dan svježi
Vidjeh gdje pod stablom leži.
William Blake
(Preveo Luko Paljetak)
0 comments:
Objavi komentar