Prošao sam četu čuvara koji me,
spremajuć mi časnu smrt, vrebahu;
kad se na nebu ukazaše Vlašići,
poput niza bisera na pojasu,
Uđoh a ona bješe zbog počinka odložila
svu odjeću kraj zavjese, osim tunike lagane.
Ne! Zaboga! Lukavstvo ti ne uspijeva ovdje, reče mi,
vidim, ne kaniš prestati zavoditi me.
I povedoh je odmah; krčih joj put, a ona je,
vukuć po zemlji ogrtač, brisala naše tragove.
Kad pređosmo preko seoskog trga
i stigosmo do male doline, okružene dinama,
rukama na njenim sljepoočnicama nagnuh je,
ona se, vitka stasa i oblog bedra, privi uz mene, ukrašena prstenjem.
Tanka i bijela, nikakvu pravu samoću nije dopuštala;
glatke i sjajne kao ogledalo grudi joj bijahu.
Odrazi odbijanja il' želje na glatkome licu,
zadovoljni pogled divljeg Wadjaraha na njegovu djetetu,
Lijepi vrat kao onaj bijele gazele,
nježan, kada se uspravi, i bez ikakva uresa;
bujna i potpuno crna kosa, što ukrašava leđa,
bogata poput palmine grane pune plodova;
I neposlušne joj kovrče dižu se neukroćene,
potapajući vrpcu u zamršene talase;
Nježni bokovi, gipki kao uže spleteno;
noga, postojani čokot u plodnoj zemlji,
I prosute mrvice mošusa po njezinu ležaju
ona spava, pod visokim suncem, opuštena nehajno.
Imru' al-Qays
0 comments:
Objavi komentar