Uvijek daješ ime drvetu,
ptici u letu,
crvenkastoj stijeni, rijeka
gdje teče, i ribi
u bijelom dimu, kad
na šume pada mrak.
Znaci, boje, to je igra
tek, strah me je, da
neće se završiti pravedno.
A tko će me naučiti
onom što sam zaboravio: kamenja
snu, snu
ptica u letu, drveća
snu, u tami
im teče govor - ?
Da ima negdje Boga
bar u tijelu
samo da me pozove
zaobišao bih to,
sačekao bih malo.
Johannes Bobrowski
0 comments:
Objavi komentar