Kada selom
odzvanja, odiše zelenilo,
oko pjeskovitog puta i plota,
kada padne kiša,
let lasta, nebo,
bijelo, dovoljno za dugu,
večer, sljepoočnica
što u ruku tone, usta
pjevaju bez glasa.
I da se ne zove ništa više.
Lete zvijezde, šumno,
krilima, tvoja smrt
pita za moj život. Kiša
(kažeš) i zelenilo, ptica
je okrznula luk,
svjetlost se zaprašila, oblak jedan,
sjaj, vidjeli ga
više nismo.
Johannes Bobrowski
0 comments:
Objavi komentar