Vrane, vrane
zelen led, vrane
nad rijekom. Ukočeno
šiblje, postrojeno
uz obalu.
Snijeg, ne praši se,
kada ga tvoje krilo okrzne,
ptico, ptico iz šiblja, ali
malo krvi
tvoje srce
usred leda, tvoj zov
trag dima nad
sprudom,
gdje neumorni bili su
zagrljaji, uvijek
živjela je rijeka.
Johannes Bobrowski
0 comments:
Objavi komentar