U dimu ti padaju crne kose niz lice
i tvoje me oči gledaju ispod njih kao
u sunce koje koso pada na stado.
Zatim si se nagnula natrag i napela svoje
grudi, da se kroz odjeću ocrtavala linija
tijela, kao da još ležiš u sjeni stare
jabuke.
Sve ti je ostalo iz vremena kad si trčala
bosa po dolini i ogledala se u vodi.
Ali sad kad si posegnula rukom za
plemenitim plodom daleke zemlje, ruka ti je zastala.
Ništa ne znaš zašto su pastiri postali
tako nepomični.
Edvard Kocbek
(Preveo Vjekoslav Boban)
0 comments:
Objavi komentar