Uzmi ipak svoju zapaljenu žetvu
I otiđi, otvorenih ruku, tvrde krvi.
Ostalo je nešto nepoznato, ukliješteno
Ovim razdvojenim tijelom,
Jedna cesta na mojoj cesti,
I hrapavo likovanje izgladnjela prostora
Svjetlost obožava presahle brzice,
Rasprsnute usne...
Odlazi, kuća je u redu,
S ulica vjetar njome prolazi.
Jacques Dupin
0 comments:
Objavi komentar