Ja te, vole, ljubim; u srcu mi gojiš
neko blago čuvstvo mira i čvrstine,
bilo da svečano ko spomenik stojiš
te slobodne gledaš i plodne ravnine,
bilo da pod jarmom ti se strpljiv znojiš
kraj čovječjeg rada. On te, goneć, šine,
a ti sve podnosiš, ničeg se ne bojiš,
samo tih ti pogled uokrug se vine,
Kroz nozdrvu vlažnu, crnu i široku
topli dah tvoj dimi, a zračna vedrina
ko radosnu himnu riku ti razlijeva;
u velikom tvomu plavetnomu oku,
punom strogog milja, božanska tišina
zelenoga polja prostrana odsijeva.
Giosuè Carducci
0 comments:
Objavi komentar