Giosuè Carducci - Biografija

Vinko Kalinić 04:38:00 0 comments Biografija Giosuè Carducci

Giosuè Carducci (Val di Castello pokraj Luce, 27. srpnja 1835. - Bologna, 16. veljače 1907.), talijanski pjesnik.

U mladosti republikanac, a poslije monarhist Carducci je osnovao neoklasicistički književni pokret, koji poezijom reagira na romantizam svojega doba. U njemu se osjeća povijesno-patriotska tendencija te parnasovski odraz i veza sa suvremenim europskim strujanjima.

Od 1860. radio je kao profesor na Sveučilištu u Bologni, gdje je odgojio nekoliko naraštaja vjernih sljedbenika. Kao pisac i kao pjesnik zastupao je povratak domaćoj klasicističkoj tradiciji - uzorima Petrarke Parinija, Foscola - polemizirajući sa zakašnjelim sljedbenicima Manzonija i epigonskim romantizmom. U tom je smislu težio i korjenitoj metričkoj obnovi talijanskog pjesništva, po uzoru na grčke i rimske skice. Carducci se nadahnjivao italskom, rimskom i talijanskom poviješću, zato ga je Croce nazvao "pjesnikom historije", branio je nesputanu, slobodnu misao (Himna Sotoni), a u antičkoj starini nalazio je idealno suglasje između nužnosti slobode.

Protivnik klerikalizma, mraka i tiranije, bio je pjesnik sunčanih krajolika rodnoga toskanskog zavičaja i njegovih ljudi, lirik profinjena ukusa i muževne vedrine kojom je reagirao na obiteljske boli i javne poroke. Braneći rijetkim zanosom svoja umjetnička i politička uvjerenja, kojih se progresivnost postepeno sužava s afirmacijom građanstva kao hegemona u ujedinjenoj Italiji, Carducci je negirao polovičnosl i oportunizam, a smisao života vidio u neprekidnoj afirmaciji čovjekove slobode i dostojanstva.

Zbirke pjesama izlaze mu ovim redom: Mladenačke pjesme (Odi Juvenilia), Vedre i ozbiljne pjesme (Levia Gravia), Jambi i epode (Giambi ed Epodi), Novi stihovi (Rime nuove), Barbarske ode (Odi barbare), Rime i ritmovi (Rime e ritmi).

Njegove kritičke studije pripadaju "povijesnoj školi" pozitivističkog smjera, ali ih odlikuje strastvena polemička nota i osobni ukus. Godine 1906. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Znatno je utjecao i na neke hrvatske pjesnike. U nas su ga prevodili M. Car, A. Petravić, A. Tresić-Pavičić, M. Begović, A. Šantić, J. Smodlaka, V. Nazor i drugi.