Gledaš me svojim očima malim životinjskim
Šutiš i čekaš, a onda se stišćeš
I ponovo me gledaš, i šutiš. Tvoja put
Nezgrapna i teška spava omlitavljela
U prapočetnim snovima. Bludnice...
Tko te je dozvao u život? Otkud dolaziš?
Iz trpkih tirenskih luka,
S raspjevanih toskanskih sajmova
Ili je u gorućem pijesku bila okretana
Tvoja majka ispod vjetrova jugoistočnih?
Beskrajnost ti utisnu čuđenje
Na zvjerskom licu sfinge.
Kipteći dah života
Tragično kao lavici
Trebe tom crnom grivom,
I ti gledaš bezbožno janje plavo
Koje te ne ljubi, i koga ti ne ljubiš, i koje trpi
Zbog tebe, i koje te umorno cjeliva.
Dino Campana
0 comments:
Objavi komentar