Ti si mi donijela malo morske alge
U svojoj kosi, i miris vjetra,
Što je hrlio iz daleka i stigao težak
Od žara, bio je u tvom brončanome tijelu:
- O, božanska
Jednostavnost tvojih vitkih oblika! -
Ni ljubav, ni čežnja, utvara,
Sjena nužde koja luta
Vedra i neizbježna za dušu.
I oslobađa je u radosti, u čuđenju vedra
Da je beskrajem jugo
Može ponijeti dalje.
Kako je malen svijet i lagan u tvojim rukama!
Dino Campana
0 comments:
Objavi komentar