U pučke urne, u kraljevske rake,
pamćenje moje, uđi u svijet truo,
gdje krvnik dana već je utisnuo
jednakom nogom stope nejednake.
Prekopaj smrtne ostatke nemile,
pepeo hladni, kosti ogoljene;
tu ni istočne masti skupocjene
pomogle nisu, uzalud su bile.
Siđi u bezdan duboki, u kojem
proklinju mrtvi, u zatvor zaprti,
gdje gvožđe čuješ i vječiti jao,
ako se želiš, o pamćenje moje,
s pomoću smrti oslobodit smrti
i samim paklom pobijedit pakao.
Luis de Góngora
0 comments:
Objavi komentar