Putniče, taj, u vidu elegantnu,
ključ tvrd i težak od porfira čista,
lišava svijet najfinijeg kista,
što dade život i drvu i platnu.
Ime mu, koje mnogo više vrijedi
nego što truba slave o njem glasi,
mramora ovog teškog plohu krasi:
pokloni mu se i put svoj proslijedi.
Tu Grk počiva. Narav je dobila
umjetnost od njeg, a umjetnost znanje,
i duga boje, Febo svjetla mnoga.
I takva urna, makar tvrda bila,
nek pije suze i mirise tajne
pogrebne kore stabla sabejskoga.
Luis de Góngora
0 comments:
Objavi komentar