Tri oblaka stoje sama
Na središtu
Plavetnila, žarkom srpnju
Prkoseći.
I tri bijela otočića,
Otočića čista, svježa,
Ublažuju na nebištu
Tako strogu osamljenost.
Ti oblaci, puni, ravni,
Ti mrazevi,
Kažu plavet malo više
Dobrohotnom.
Dahnite me, osvježite,
O membrane. Arhipelag
Vaš nek bdi u mome ljetu
Iznad moje sjene i krova.
- O, koliko plavetnila! -
Čak previše?
Evo, tu sam da mu služim
Za utjehu.
Jorge Guillén
0 comments:
Objavi komentar