Tko je imao junačke sreće,
a da o njoj ne bi intimno govorio....?
Calderon
S kestena mokrih evo još se lije
lagana kiša, a kapi s trava
prozirnu kuglu tvore gdje se krije
tajna sloboda naših zaborava.
Riče, nemirne u mekoći gnijezda,
kreću po grani koja još podliježe
nebeskoj kiši. Jao, puna zvijezda,
već gorka večer do balkona seže.
Mnogo se vjetra u stanci odmara,
gdje ovaj svijet u zlovolji pati,
već sit čekanja da sve jednom mine.
Ne. Iz vlastite tame, dok se stvara
taj umor, vjerna dosada se vrati:
besmrtnom sjaju novo slovo sine.
Jorge Guillén
0 comments:
Objavi komentar