Osvit. Obzorje
Podiže trepavice
I počinje opažati. Što? Imena.
Ona su na patini.
Stvari. Ruža
Zove se još uvijek
I danas ruža, a spomen
Na njen prolazak, žurba.
Žurba da se živi više.
Nek nas na dugu ljubav
Potakne ta gruba snaga
Trenutka, tako hitrog
Koji, čim cilju stigne
Već nam nalaže: Dalje!
Pozor, pozor, pozor,
Ja ću biti, ja ću biti!
A ruže? Trepavice
Spuštene: konačno
Obzorje. Možda ništa?
Al ostaju imena.
Jorge Guillén
0 comments:
Objavi komentar