Bila sam poput čvrstoga kristala
i u tvom sam se dahu rastopila,
bila sam zemlja što nije rodila
i u tvom suncu ja sam proklijala.
Nije mi žao što sam ti sve dala,
znam što je sudba i njezina sila,
znam što je teža, što su laka krila,
znam: vjetar si i bježiš poput vala.
Ako ko vjetar bježiš u kraj novi,
znaj da sa sobom svud, u sve daljine,
odnosiš lišće mog stabla zelena.
Ako si val u hridi, s tobom plovi
utroba zemlje moje, izmrvljena
i propada u tamne ti dubine.
Alojz Gradnik
(Preveo Nikola Miličević)
0 comments:
Objavi komentar