O gle, ne mogu reći ti ni riječi!
Ako sam ruža bujna — otkini me!
Ako sam čaša vina — prinesi me,
prinesi me na usta te me pij
dok zadnja kap se u te istoči.
Jad moj budući neka te ne priječi
I sad ni na šta, ni na šta ne pazi!
A onda? Onda bez srca postupi,
onda me ružu nogama pogazi,
onda me čašu praznu o tle lupi,
nek ti godi i stakla zveketanje.
Ja znam: ko tvoje razbijene sanje,
ko bol, kajanje i zločini skriti
u spomen ću ti vazda dolaziti.
Alojz Gradnik
(Preveo Nikola Miličević)
0 comments:
Objavi komentar