Prikazani su postovi s oznakom Carlos Oquendo de Amat. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Carlos Oquendo de Amat. Prikaži sve postove
(Puno, Peru, 17. travnja 1905.
- Guadarrama, Španjolska, 6. ožujka 1936.)
peruanski pjesnik











Biografija


Pjesme:
Pjesma
Majka



(Puno, Peru, 17. travnja 1905. 
- Guadarrama, Španjolska, 6. ožujka 1936.) 

Peruanski pjesnik. Smatra se jednim od najvećih pjesnika u peruanskoj povijesti. Zajedno sa svojim sunarodnjacima Joseom Maria Egurenom, Cesarom Vallejom, Martínom Adánom i Césarom Morom, jedan od najplodnijih predstavnika avangarde u Peruu.

Pjesnikov grob u Španjolskoj







Carlos Oquendo de Amat i Adalberto Varallanos


Za tebe
imam osmijeh štampan na japanskom papiru
gledaj me
jer ti činiš da trava raste na livadama
ženo
mapo muzike bistrino rijeke svetkovino plodova
na tvoj prozor
vješaju bršljan automobilskih volana
i prodavači snizuju cijene svojoj robi
dopusti da poljubim tvoj glas
tvoj glas
koji pjeva u svim granama jutra.

Carlos Oquendo de Amat




Poema

Para tí
tengo impresa una sonrisa en papel japón

mírame
que haces crecer la yerba de los prados

mujer
mapa de música claro de río fiesta de fruta

en tu ventana
cuelgan enredaderas de los volantes de los automóviles
y los expendedores disminuyen el precio de sus mercancías
déjame que bese tu voz

tu voz
que canta en todas las ramas de la mañana.


Carlos Oquendo de Amat




Tvoje ime leluja kao tiha glazba
iz tvojih ruku lete bijele golubice

moje pamćenje te nosi uvijek u bijelom
kao dječju igru u kojoj ljudi izgledaju
tako daleko

nebo umire u tvojim rukama i ponovno se rađa u tvojoj nježnosti

ljubav se rastvara kao cvijet kad mislim na tebe

između tebe i horizonta
moja riječ je prosta kao kiša ili kao
himna

jer zatvori se prije ruža i pjesme

Carlos Oquendo de Amat



Madre

Tu nombre viene lento como las músicas humildes
y de tus manos vuelan palomas blancas

mi recuerdo te viste siempre de blanco
como un recreo de niños que los hombres miran desde
aquí distante

un cielo muere en tus brazos y otro nace en tu ternura

a tu lado el cariño se abre como una flor cuando pienso

entre ti y el horizonte
mi palabra está primitiva como la lluvia o como los
himnos

porque ante ti callan las rosas y la canción


Carlos Oquendo de Amat