Prikazani su postovi s oznakom Ante Cettineo. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Ante Cettineo. Prikaži sve postove


Na slobodnom sajmu malenog predgrađa
Jedan govorljivi čovjek izvikuje obojene balončiće:
- "Najbolja zabava za djecu!"
Okolo njega gomila siromašnih dječaka
Koji gledaju očima vrlo okruglim vrlo okrugle balončiće.

Dok sajam žagori i vri,
Upravo dolaze siromašne građanke,
I služavke bogatih građanki,
I žene iz puka, i pralje iz okolice.

Na stolovima s ribom,
U barakicama mješovite robe,
Blizu košara s povrćem
Oduzima se novčić s grubom spretnošću.

Siromašni dječaci ne okuse se svježeg graška,
Crvenih rajčica,
Ni voća,
Ničega.

Osjeća se jasno da su ovdje za njih na sajmu
Balončići jedini koristan istinski,
Prijeko potreban predmet.

Neumomi prodavač izvikuje
- "Najbolja zabava za djecu!"
I okolo govorljiva čovjeka siromašni dječaci
Čine nepomični krug
Želje i divljenja.


(Preveo: Ante Cettineo)


Balõezinhos


Na feira livre do arrabaldezinho
Um homem loquaz apregoa balõezinhos de cor:
-" O melhor divertimento para as crianças!"
Em redor dele há um ajuntamento de menininhos pobres,

Fitando com olhos muito redondos os grandes balõezinhos muito 
redondos.
No entanto a feira burburinha.
Vão chegando as burguesinhas pobres,
E as criadas das burguesinhas ricas,

E mulheres do povo, e as lavadeiras da redondeza.
Nas bancas de peixe,
Nas barraquinhas de cereais,
Junto às cestas de hortaliças,

O tostão é regateado com acrimônia.
Os meninos pobres não vêem as ervilhas tenras,
Os tomatinhos vermelhos,
Nem as frutas,
Nem nada.

Sente-se bem que para eles ali na feira os balõezinhos de cor são a 
única mercadoria útil e verdadeiramente indispensável.
O vendedor infatigável apregoa:
-"O melhor divertimento para as crianças!"
E em torno do homem loquaz os menininhos pobres fazem um 
círculo inamovível de desejo e espanto.

(Ilustração de Teo Puebla)



Još jedino loze čuvaju rumen tvoga lica.

Draga,
sve novo vjetrom pokidano lišće slažem na sunčevu lomaču
i u slavu tvoju njime porubljujem:
raspjevane valove u zoru,
spuštena jedra u sutonu.

Još me samo lozino lišće mazi tvojim osmijehom.

Ante Cettineo
Ante Cettineo (Trebinje, 17. svibnja 1898. - Split, 9. kolovoza 1956.), hrvatski pjesnik i prevodilac

U Splitu je polazio pučku školu i klasičnu gimnaziju, a studij slavistike u Pragu i Beogradu. Diplomirao je povijest jugoslavenskih književnosti 1922. godine u Beogradu. Radio je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Splitu i Četvrtoj gimnaziji u Beogradu (1944/47.). Pisao je pjesme i prozu, a mnogo je i prevodio, pretežno poeziju, s talijanskoga, španjolskoga, portugalskoga i francuskoga jezika. Surađivao je s mnogim stranim i domaćim novinama.

Kao pjesnik mediteranskih motiva iznosi blještave sunčane ugođaje idiličnoga svijeta dalmatinskoga pejzaža. U čakavskim pjesmama dao je elegično intonirane slike svojega zavičaja. Upoznat s novijom talijanskom, španjolskom i južnoameričkom poezijom, u razdoblju između dva svjetska rata unosi u svoje pjesme svježu lirsku izražajnost slobodnoga stiha i moderno oblikovanu strukturu. U njegovoj poeziji ima također tragova ekspresionizma te ritmičkih novosti slobodnog stiha, čime je postizao modernost asocijativnoga pjesničkog govora. Neuspjeli su idejno nesređeni neki njegovi pokušaji politički angažirane poezije. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački, češki, mađarski i poljski.

Književnim radom Ante Cettinea bavio se i književnik akademik Luko Paljetak koji je 1995. godine objavio knjigu Književno djelo Ante Cettinea.




Ante Cettineo

Rođen: 17. svibnja 1898. u Trebinju
Umro: 9. kolovoza 1956. u Splitu

Tridesete godine 20. stoljeća donijele su hrvatskoj književnosti intenzivno zanimanje za kulturu i književnosti romanskih naroda. Uz prijevode s tih jezika, javljaju se i pjesme pod utjecajem romanskih uzora. Pišu ih Delorko, Vida, Bonifačić, Nizeteo. Među pjesnicima i prevoditeljima koji pripadaju tom inspiracijskom krugu je i Ante Cettineo.

Rodio se 17. svibnja 1898. u Trebinju, ali je podrijetlom i većim dijelom života vezan uz Dalmaciju. Studirao je klasičnu filologiju u Pragu, jugoslavistiku u Beogradu. U tomu je gradu, kao i u Splitu, radio kao gimnazijski profesor. Umro je u Splitu je 9. kolovoza 1956.

Cettineo je bio tipičan pjesnik dalmatinskog podneblja, mediteranskog duhovnog prostora. Njegova je poezija vezana uz rodni krajolik. Opisi i simboli krajolika sadržaj su i smisao Cettineova pjesništva. U jednoj od svojih najpoznatijih pjesama Molitva za moju uvalu iskazat će svoj pjesnički kredo:

Ovdje sam, o Gospode, bio odavno prije
svog rođenja
u zlatnom kljunu modrokosa na najvišoj pećini,
ovdje ću i poslije svoje smrti ostati u jedinoj
istini:
u obnavljanju tvog vječnog cvjetanja i zrenja.



Cettineo je objavio nekoliko pjesničkih zbirki: Zvjezdane staze, zatim Za suncem, Zlatni ključ, Laste nad uvalom te posmrtno Epitafe i poeme i Dioramu djetinjstva. U novije vrijeme povjesničari književnosti smatraju da su nepravedno zaboravljeni njegovi romani nastali 30. godina prošloga stoljeća: Grebeni se rone i Meštar Ivan. Posebnu vrijednost u Cettineovu pjesničkom opusu ima zbirka Magarčićeve ekloge, pisane čakavicom.

Iako su sve Cettineove pjesme nadahnute suncem i svjetlošću, on nije ditirampski pjesnik. Njegovi su stihovi meditacije o tegobama i prolaznosti života. Među okosnicama njegovih lirskih opažaja, uz zvijezde, mjesec, borove, čemprese, more, najčešće se spominju sutoni, groblja i smrt. Cettineovi stihovi stapaju se s prirodom, a u toj prisnosti pjesnik je više melankolik nego patnik. Pjesme gradi na uopćavanju spoznatoga. I kada je najneposrednija, Cettineova poezija nije dnevnik njegova života, ona je čista i autentična, nostalgična slika Dalmacije, pomirena s prolaznošću. Taj s nepravom dugo zanemarivani pjesnik mediteranskog podneblja sam je kazao da mu učitelji nisu ni Paul Valery, ni Rilke, ni Freud, nego dva-tri grebena, nebo, sunce i more.




(Trebinje, 17. svibnja 1898.
- Split, 9. kolovoza 1956.)
hrvatski pjesnik











Biografija


Pjesme:
Lomača