Još jedino loze čuvaju rumen tvoga lica.
Draga,
sve novo vjetrom pokidano lišće slažem na sunčevu lomaču
i u slavu tvoju njime porubljujem:
raspjevane valove u zoru,
spuštena jedra u sutonu.
Još me samo lozino lišće mazi tvojim osmijehom.
Ante Cettineo
0 comments:
Objavi komentar