Još i danas zamiriše trešnja
U proljeće kao davno prije
Jedna trešnja danima daleko
Tamo gdje me već odavno nije
Rekao sam kad poći sam mor'o
Uzmite mi i kuću i njivu
Samo trešnju ostanite staru
Kad navratim da je vidim živu
Što to ima u ljudima tužno
Da ulaze u tuđe živote
Tko to živi u prošlosti mojoj
A još nije umro od stamote
Rekao sam u vjetar sam prič'o
nikog nije bilo da me čuje
Lijepu pjesmu ne voli baš sva'ko
Ne'ko baca kamen na slavuje
Što to ima u ljudima tužno
Da ulaze u tuđe živote
Tko to živi u prošlosti mojoj
A još nije umro od stamote
Nije nebo ono što nam nude
Nije sunce od zlata i moći
Kad bi mogli prodali bi Boga
Njima ni'ko ne moze pomoći
0 comments:
Objavi komentar